Vijesti
Nerin Dizdar za MOJportal:"SDP JE UVIJEK BIO UZ NAS"
Dugogodišnji aktivista u nevladinom sektoru, posebno u rodnom Stocu, Nerin Dizdar, u intervjuu za MOJportal.ba govori o tome zašto se odlučio ući u politiku i svoje djelovanje nastaviti u SDP-u. Također, Nerin govori o problemima s kojima se još uvijek, 15 godina od rata, suočava povratnička populacija kao i svi oni koji su matematska ''manjina'' bilo gdje u Bosni i Hercegovini.
MP: Malobrojna javnost koja je uopšte saznala da si odlučio da se politički angažuješ bila je, moramo priznati, uglavnom prijatno iznenađena. Nalaziš se na listi SDP BiH za kantonalnu skupštinu Hercegovačko-neretvanskog kantona. Šta je tebe u konačnici opredijelilo da se učlaniš u SDP i, nakon dugogodišnjeg rada u nevladinom sektoru, pokušaš kroz političku partiju utjecati na promjene u društvu?
Nerin Dizdar: Pa, mislim da slobodno mogu reći da su me na politički angažman u SDP-u najviše „natjerale“ upavo vladajuće političke opcije. Dakle, te stranke ne samo svojim neradom, već štoviše i destruktivnim djelovanjem koje sam, kao i broj građana osjetio na svojoj koži pa možda i više od drugih, čovjeka jednostavno tjeraju da se opredijeli, da se uključi u politički život i kroz stranački angažman. Znate, jednom prilikom kada sam u TV emisiji bio suočen sa tadašnjim premijerom FBiH Nedžadom Brankovićem, kojeg sam tom prilikom kritikovao govoreći da ono što on, njegova vlada i na koncu njegova stranka rade predstavlja legitimiziranje zločinačkog pothvata rušenja države Bosne i Hercegovine obrazlažući to konkretno na primjeru Stoca, njegov odgovor je bio otprilike sljedeći: „Pa ako ste Vi mladiću tako sposobni i već znate šta i kako treba uraditi onda izađite na izbore.“ Eto, odlučio sam da poslušam njegov savjet. No bio bih nepošten kada takođe ne bi rekao da me na članstvo u SDP – osim kvalitetno osmišljenog programa zasnovanog na realnoj procjeni stanja i onog što je moguće učiniti a ne na pukom ispraznom emocionalizmu koji je prisutan u programima drugih - natjerala i vrlo jasna, konkretna podrška koju je Forum mladih iz Stoca godinama dobijao od ljudi koji su na razne načine bili uglavnom povezani sa SDP-om. Tu prvenstveno mislim na ljude poput Mustafe Resića, bivšeg načelnika Općine Stari Grad- Sarajevo, koji nam je za svog mandata zajedno sa OV-om osigurao (između ostalog) i značajnu materijalnu pomoć kojom je obnovljen stolački arhitektonski dragulj- Podgradski konak. Takođe, Forum mladih SDP-a prva je i jedina stranačka organizacija koja je podržala prvu poznatiju akciju Foruma mladih, akciju postavljanja zastave Bosne i Hercegovine na Stari Grad u Stocu kada sam, zajedno sa brojnim članovima udruženja odvođen u policiju, maltretiran, potpuno besmisleno krivično gonjen... SDP-ovi zastupnici u višim tijelima su redovito potencirali pitanja koja su se ticala flagrantnog kršenja zakona BiH u Stocu i pokretali inicijative za njihovim rješavanjem – od problema segregacije i diskriminacije u školstvu, aparthejda u polju raspolaganja javnim dobrima, itd., itd.
MP: Osnivač si Foruma mladih u Stocu. U proteklom periodu cjelokupna javnost se mogla uvjeriti u vašu borbu, rekli bi, za normalnu Bosnu i Hercegovinu. Hoće li Nerin Dizdar i dalje biti aktivan u Forumu mladih ili si nakon dugo godina odlučio vođenje prepustiti svojim kolegama iz foruma?
Nerin Dizdar: Ovo je jedno uistinu teško pitanje. Makar moglo zvučati patetično, mogu iskreno reći da je Forum mladih dio mene i uvijek će me uz to udruženje vezati posebne emocije, posebna veza. Ipak, moram naglasiti da isto tako ja ne mogu biti rob Foruma mladih niti je Forum mladih moj rob. Šta pod tim mislim: Forum mladih sačinjava uistinu veliki broj mladih ljudi koji su za uspjehe udruženja i glas koji je ono steklo u državi zaslužni barem jednako kao i ja. Dakle, niti iko ima pravo reći da se ja zbog aktivizma kroz Forum mladih ne bi trebao uključiti u stranački život jer bi, tobože, to značilo stranačko obilježavanje čitavog udruženja, niti iko može reći da Forum mladih ne može opstati kao nezavisno udruženje zbog mog političkog aktivizma. To jednostavno nije tačno i ubijeđen sam da će mladi ljudi koji već godinama sačinjavaju jezgru udruženja nastaviti da svojim djelovanjem dokazuju da je Forum mladih jedan istinski skup mladih ljudi različitih pozadina pa i ubjeđenja objedinjenih oko zajedničkog cilja uspostave lokalne zajednice zasnovane na savremenim demokratskim principima poštivanja svakog građanina i osiguranja jednakih mogućnosti za sve. Osim toga, nisam više ni toliko mlad.
MP: Iako si tek nedavno odlučio politički da se angažuješ, možeš li malo uporediti prednosti i mane angažmana u nevladinoj organizaciji i političkoj partiji? Gdje se više može postići?
Nerin Dizdar: Pa, iskreno prije bih rekao da sam davno odlučio da se politički angažujem jer i djelovanje kroz nevladin sektor je, da se razumijemo, također političko djelovanje i u tome nema ništa sporno. Dakle, ja sam politički angažovan već nekih šest godina, koliko postoji Forum mladih. Prednost djelovanja kroz nevladin sektor je taj što mogućnost djelovanja nije direktno uvjetovana izbornim rezultatima. Mislim da djelovanje u nevladinom sektoru ne ostavlja puno prostora za praznu priču i pravdanje kojekakvim ograničenjima- tu se najjasnije mogu prepoznati oni koji su sposobni i koji žele nešto učiniti nasuprot onih koje motivira isključivo vlastiti interes. U tom smislu, mi smo kroz Forum mladih u proteklih par godina činili mnogo toga, od obnove kulturnih spomenika, preko omladinskih aktivnosti, konkretnih činova građanskog bunta (postavljanje tabla sa alternativnim imenima ulica, protesti, uklanjanje neustavnih obilježja itd.), pokretanja građanskih inicijativa pa sve do humanitarnog djelovanja ili iniciranja krivičnih postupaka protiv stolačkih „vladara života“. Ipak, mislim da se djelovanjem u političkoj partiji otvara novi prostor, nude se nove mogućnosti, naročito ako se radi o stranci koja je opredijeljena za konkretne, suštinske promjene. Naravno jedan od uslova da se to ostvari je i kvalitetna infrastruktura ali i podrška stranci od strane građana na izborima koju će SDP ovoga puta nesumnjivo i dobiti.
MP: Kakvim bi ti danas, 15 godina nakon Daytona, ocijenio stanje u Stocu i cijelom području Hercegovine. Koliki je napredak i ima li ga uopšte?
Nerin Dizdar: Prvo, mislim da bi bilo bitno definirati pojam napretka. Ukoliko bismo rekli da je napredak zaustavljanje rata i očuvanje države, ili na lokalnom nivou povratak građana, onda da napretka ima. Međutim sav taj napredak desio se prije deset ili više godina i to ponajmanje zahvaljujući vladajućim elitama. Ako bismo govorili o napretku u smislu praktične uspostave države, vladavine zakona i jednakoprtavnosti svih građana, onda su tu sasvim sigurno vladajuće nacionalističke partije šampioni u spriječavanju ostvarenja svega navedenog. Pogledajte samo Stolac kao grad primjer- historijski simbol bosanske državnosti i borbe za uspostavu ravnopravne multietničke zajednice od strane građana s jedne strane, i aparthejda i potpunog degradiranja i priječenja uspostave države od strane službenih institucija s druge strane - povratnička djeca i dalje u osnovnu školu ulaze na stražnji ulaz a samo djeca hrvatske nacionalnosti imaju „privilegiju“ da ulaze na glavni ulaz. U Bosni i Hercegovini u djelovima u kojim dominiraju oba HDZ-a djeca školu pohađaju po nelegalnom planu i programu Republike Hrvatske što predstavlja očito rušenje ustavnog poretka i teritorijalong integriteta BiH. Paradržavne zastave Herceg- Bosne zabranjene Ustavom i odlukama Vrhovnog Sud FBiH i dalje se vihore pred državnim institucijama (Općine, sudovi i dr.). Uz to, tobožnji zaštitnici i promotori hrvatstva tom narodu nisu donijeli ništa osim getoizacije i kriminalizacije- primjer je zastava Herceg-Bosne koju ti isti zovu zastavom hrvatskog naroda. Ustvari, hrvatski nacionalistički političari u BiH odvlače Hrvate od svoje zemlje u kojoj trebaju ostvarivati svoja prava. Na kraju, kao nuspojava ove politike, za njeno ostvarenje nužno je provođenje nasilja nad svim onim koji se ne uklapaju u osmišljeni geto, pa tako i nad stolačkim povratnicima. S druge strane, SDA se svojski potrudila da podeblja granicu između „svog“ teritorija i dijela koji su dogovorom ionako prepustili na milost i nemilost hrvatskim nacionalističkim partijama. Tako, kao jedan od mnogih primjera, SDA je zajedno sa HDZ-om glasao protiv rasprave o skidanju državne zastave u Stocu u parlamentu FBiH tako oborivši prijedlog. Zajedno su učinili su sve da se jasno izdefinišu „etnički teritoriji“ a ne jedan državni. O segregaciji u zdravstvu, zapošljavanju i obrazovanju da i ne govorim. Nažalost, slično je stanje i u cijeloj južnoj, ako ne i cijeloj Bosni i Hercegovini sa svim onim koji su na tom dijelu teritorija „manjinski“.
MP: Nerin je danas asistent na Univerzitetu u Mostaru, oženjen i ima malog dječaka. Kako usklađuješ svoje poslovne i političke obaveze sa privatnim i porodičnim. Ispašta li porodica?
Nerin Dizdar: Lagao bih ako bi rekao da sve stignem i da su svi sretni. Evo i dok Vam odgovaram na pitanja sinčić me vuče za rukav i zove me da se igramo. Porodica nažalost najviše ispašta ali su mi ujedno i najveća podrška. Ipak, sve što radim radim isključivo zbog njih, u nadi da se moj sin neće morati boriti za prava za koja se danas borim i ja i svi građani Stoca ali i ove napaćene zemlje. Iskreno, nadam se da će doći dan kada moj sin uopće neće niti razumjeti za što smo se to mi zapravo morali boriti. Da, nadam se da će on ustvari svoja prava jednostavno uživati i uzimati ih zdravo za gotovo, kao što to čine ljudi u svim normalnijim savremenim demokratskim društvima. Nadam se da nikada niko neće dovesti u pitanje njegovo dostojanstvo i pravo na jednakost zato što smatra da su „njegovi“ ovdje došli prije pa zato je sve ovdje njegovo ili zato što smatra da upravo on, drugi i drugačij njemu smeta da ostvari svoje pravo samo zato što je drugi i drugačiji.Volim misliti da se upravo za to borim.
MP: Šta očekuješ od narednih Opštih izbora u Bosni i Hercegovini i svoje političke partije, Socijaldemokratske partije BiH?
Nerin Dizdar: Duboko vjerujem da će građani prepoznati iskrenu namjeru ali i sposobnost kadrova SDP-a da u sljedeće barem četiri godine život u Bosni i Hercegovini učine podnošljivijim. Vjerujem da će građani konačno shvatiti da je vladajuća politika nacionalista zasnovana na ponižavanju, osiromašenju i obezvrijeđenju dostojanstva građanina. Kako drukčije nazvati politiku kojoj nije cilj otvoriti radno mjesto za čovjeka samo zato da bi tog istog čovjeka natjerala da moli za nekakvu donaciju, nekakvu mrvicu koju bi im dobacili negdje pred izbore i njom uvjetovali poslušnost, mrvicu od raskošne gozbe koja za vladajuće karikaturne elite traje godinama? Tu gozbu su im građani o vlastitom trošku priređivali već godinama i mislim da oni unatoč svemu još nisu siti ali su zato građani siti njih.
