Vijesti
Intervju Nermin Nikšić, zastupnik SDP-a u Parlamentu FBiH: " I MUJEZINOVIĆ JE U SUKOBU INTERESA"
Recite mi za početak kakvi su Vaši utisci sa prekjučerašnje sjednice Parlamenta FBiH na kojoj se raspravljalo o poslovanju Razvojne banke? Moram reći da su utisci prilično izmiješani i kreću se od gorčine preko razočarenja, do zadovoljstva, mada u konačnici kada, da kažem „hladne glave“, sagledam kompletan tok sjednice i činjenicu da je Skupština Razvojne banke odnosno Vlada Federacije, dan prije, izašla sa poznatim stavom, ne mogu reći sa sam iznenađen.
Mi u SDP-u osjećamo gorčinu zbog ponašanja klubova i poslanika političkih partija koje nisu članice vladajuće koalicije i parlamentarne većine, pa bi onda logično bilo da su u opozicionom bloku. Nažalost svojim glasanjem poslanici: BPS-a, Boljitka, SDU-BOSS, pa i kluba nezavisnih poslanika, izuzev kolege Marka Vešovića, stali su iza poslovanja uprave i nadzornog odbora Razvojne banke. Da ne bude zabune, ja ne mislim da su spomenuti klubovi morali bespogovorno podržati naše zaključke, ali svakako mislim da su našim argumentima trebali suprotstaviti svoje koji su ih opredijelili za to da podrže ovakav rad Razvojne banke. S druge strane sam razočaran ponašanjem vladajuće koalicije i parlamentarne većine, izuzev SBiH-a, dakle poslanika iz klubova SDA, oba HDZ-a i SNSD-a. Moje razočarenje se temelji na činjenici da su oni također kritizirali rad uprave Banke, predlagali zaključke kojima se traži zaustavljanje njihovog, kako su isticali, bezobraznog i bahatog ponašanja, ali nisu dopustili bilo kakvo sankcioniranje. Iz Kluba SDA su jasno poručili da je Ramiz Džaferović njihov član i kadar, te da neće glasati za smjenu svojih kadrova, baš kao da se radi o smjeni unutar struktura SDA. S druge strane, poslanici HDZ-a, doduše, nisu to javno rekli, ali bi se moglo zaključiti, nisu željeli dirati svoje kadrove poput Ante Vidačaka, predsjednika Nadzornog odbora. Poslanik SNSD-a se očito u ovom slučaju samo solidarizirao sa svojim koalicionim partnerima iz SDA i oba HDZ-a. A zašto ne mogu reći da sam iznenađen? Pa ovo nije prvi put da poslanici vladajuće koalicije kritiziraju Vladu, zakonska rješenja ili druge odluke, ali kada to treba pretočiti u konkretnu akciju onda podlegnu pritisku iz Vlade ili rukovodstava svojih političkih partija i glasaju potpuno suprotno iznesenim stavovima. Također želim istaći svoje zadovoljstvo da su klubovi SDP-a, SBiH-a, DNZ-a, te kolege Ante Čolak, Petar Milić i Marko Vešović ostali dosljedni svojim iznesenim stavovima i glasali za sankcioniranje ponašanja uprave i nadzornog odbora Razvojne banke. To što je taj na kraju nedostajalo deset glasovima (40 poslanika glasalo za) više govori o stanju u Parlamentu nego o Razvojnoj banci.
Kakvu je poruku javnosti poslao federalni Parlament neusvajanjem zaključaka SDP-a i Stranke za BiH o Razvojnoj banci? A kakvu Finansijskoj policiji koju Ramiz Džaferović optužuje da radi nezakonito?
Želim podsjetiti da smo u tim zaključcima nalagali Vladi Federacije, dakle onome kome Parlament može davati naloge, da hitno poduzme aktivnosti na smjeni direktora, uprave i nadzornog odbora Razvojne banke, zaustavi neprimjereno rasipništvo u strukturama Banke kad su u pitanju primanja i privilegije uprave, te da uputi u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o Razvojnoj banci u dijelu koji se odnosi na Skupštinu Banke. Mislim da je Predstavnički dom Parlamenta Federacije poslao prilično jasnu poruku javnosti, bez obzira koliko se to pokušalo prikriti od onih koji nisu glasali za spomenute zaključke. Već dva dana me susreću građani ili zovu na telefon sa jednim pitanjem, odnosno više tvrdnjom. Da li ova odluka parlamenta znači da ukoliko si kadar SDA i poslušno izvršavaš naloge iz stranke niko ti ništa ne može, a i ako neko može i hoće, ne trebaš se brinuti jer te stranka čuva!? Interesantno je kako su se pojedinci specijalizirali za dvostruka mjerila. Dok s jedne strane za sebe tvrdi kako nije u sukobu interesa iako su komitenti banke koji su dobili kredite nekim čudom za revizorsku kuću uzimali njegovu vlastitu i na ime tih usluga uplatili oko 3 miliona maraka, kao i da radi sve po zakonu iako već dvije godine Skupština Banke niti je usvojila izvještaj o poslovanju, niti plan poslovanja za slijedeću, o zakonskoj obavezi da ih usvoji Parlament ne treba ni govoriti, on uzima sebi za pravo da proziva druge za njihov rad. Zato je veoma bitno da je 40 poslanika svojim glasanjem u Predstavničkom domu poslalo poruku javnosti kako su se spremni suprotstaviti nezakonitim radnjama bez obzira koliko se moćnim osjećaju oni koji ih čine ili oni koji ih u tome podržavaju. Kako je Finansijska policija, po mišljenju nas u SDP-u, do sada bila jedna od rijetkih svijetlih institucija u toj borbi, koristim i ovu priliku da im dam podršku, a čini mi se kako im u njihovom daljnjem radu i borbi protiv kriminala i korupcije može biti značajna satisfakcija ovolika podrška poslanika.
Smatrate li da je na ovaj način Parlament praktično progledao kroz prste Ramizu Džaferoviću i dozvolio mu da nastavi s aktivnostima koje su predmet izvještaja Finansijske policije FBiH?
Ne samo da je Parlament njemu progledao kroz prste, već su poslanici, nesankcioniranjem ovakvog ponašanja, dali vjetar u leđa upravi i nadzornom odboru. Jasno im je poručeno: zaboravite Zakon o razvojnoj banci prema kome je banka formirana zbog poticanja ravnomjernog privrednog i društvenog razvitka Federacije, unapređenja privredne proizvodnje, poticanja izvoza i nastavite finansirati politički podobne investitore za građevinarstvo, hotelijerstvo, za izgradnju tornjeva i trgovačkih centara. Žalosno je da bi Igman Konjic, Binas Bugojno, Pretis Vogošća, Kožarski kombinat Visoko, svi zajedno samo jednim kreditom koji je dodijeljen za izgradnju Avazovih tornjeva zaključili izvozne poslove vrijedne stotinu miliona i zaposlili par hiljada radnika. Koga je briga što je Razvojna banka upravo formirana zbog pomoći izvozno orijentiranim preduzećima, koja su što nije nebitno ujedno i u većinskom državnom vlasništvu, kad se oni ne uklapaju u šemu moćnika okupljenih u i oko Razvojne banke i Vlade Federacije. Ali ničija nije do zore gorila.
Gospodine Nikšiću, Vi ste tokom rasprave govorili o platama menadžmenta Razvojne banke. Molim Vas recite nam šta znate o platama, nagradama i osiguranju?
Pa znam samo ono što se može saznati iz izvještaja i što se moglo vidjeti iz medija, a što niko nije demantirao niti u medijima niti u Parlamentu. Vrlo precizno je rečeno prvo kako je zbog ušteda smanjena plata u Razvojnoj banci za cijelih 10%, ali nisu odgovorili na moje pitanju da li su onda umanjenje namirili raspodjelom menadžerske nagrade u iznosu od 150.000 KM između četiri člana uprave. Nakon toga je rečeno kako je plata usklađena za Zakonom o platama i da je za direktora ona utvrđena u iznosu od 4,5 prosječnih plata u Razvojnoj banci. Niko nije odgovorio niti demantirao da je prosječna bruto plata u Razvojnoj banci, kada se iznos iz izvještaja podijeli sa brojem uposlenih i mjesecima za koje su primali platu, 3.993 KM mjesečno. To znači da je bruto plata direktora 17.968,5 KM mjesečno. Bez nadoknada i nagrada. Pitanje je li moralno da čovjek koji raspolaže državnim parama za mjesec dana dobije otprilike prosječnu godišnju platu jednog radnika poreske uprave koji, pored ostalih, rade na punjenju budžeta očito ne pogađa ni direktora banke, ali ni njegove političke mentore koji ga drže na tom mjestu.
Kako je moguće da su Skupština i Nadzorni odbor Razvojne banke zaključili da Ramiz Džaferović kao njezin direktor i vlasnik revizorke kuće nije u sukobu interesa?
Moguće je na taj način što Vladu Federacije vodi čovjek koji je u tom slučaju u sukobu interesa jer je na mjesto premijera došao sa mjesta savjetnika u Razvojnoj banci i to ga mjesto čeka po okončanju mandata. Moguće je i na taj način što nadzorni odbor vodi čovjek koji je navodno, što također nije demantirao u parlamentu, prodao Vladi Federacije za 3 miliona KM, a Vlada ne može ništa raditi na toj nekretnini jer nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. I na kraju to što su oni utvrdili uopšte ne bi bilo bitno jer to nije njihova nadležnost da CIK BiH nakon što Parlament nije prihvatio njihov i Vladin prijedlog za izmjenu Zakona o sukobu interesa, nije donio nevjerovatnu odluku kako ministri u Vladi nisu u sukobu interesa kada rade kao Skupština Banke.
Postoji li još išta što bi Parlament mogao uraditi kako bi uticao na rad Razvojne banke?
Normalno da postoji, ali je teško očekivati u ovakvom odnosu snaga da se to i dogodi. Ono što je izvjesno da bi po Zakonu o Razvojnoj banci u Parlament trebao doći izvještaj o radu i plan poslovanja koji usvoji Skupština Banke. Mi ćemo insistirati da se to nađe na dnevnom redu što prije. Nažalost, pošto je po običaju naša Vlada bila iznenađena i zatečena činjenicom da bi trebala usvojiti plan poslovanja, što je bila dužna uraditi do kraja prošle godine, uzeli su sami sebi rok od 5 sedmica. U idealnim uslovima to znači da bi tek krajem marta isto mogao razmatrati Parlament. Znajući kako radi aktuelna vlast sumnjam da će do maja biti spreman. Zato sam rekao da je teško očekivati da će se nešto promijeniti.
Kako će se ovo što se desile, odnosno nije desilo u Parlamentu FBiH odraziti na druge federalne institucije i preduzeća?
Mislim kada sam govorio o preduzećima namjenske industrije i njihovim potrebama da sam dijelom odgovorio i na ovo pitanje. Čini mi se da za njih ima sve manje nade. Po mjerilima ove Vlade i Ramizove banke oni ne mogu dobiti kredit jer su nepouzdani. To što bi oni mogli biti značajan iskorak i lokomotiva u razvoju BiH ne interesira vlast. Možda je lijek da svi koji žele kredit zaključe ugovor o reviziji sa podobnom revizorskom kućom. Nije optimistično, ali zato mi u SDP-u cijenimo da pošto je ovakva vlast baš na ovom primjeru pokazala nevjerovatan nedostatak osjećaja za realnost i želje za promjenom evidentnih propusta onda treba promijeniti vlast. Do tada nam ostaje da se mi u parlamentu, bez obzira koliko nas ima, zajedno sa slobodnim medijima, borimo bar toliko da im ne dopustimo da provedu baš sve svoje namjere, jer u tom slučaju teško da nam iko može pomoći.
